Najoriginalnije smrtne kazne


Večita polemika se vodi oko toga da li je doživotna robija dovoljna ili pojedinci ipak zaslužuju smrtnu kaznu...

Sam čin izvršenja smrtne kazne poprilično je „modernizovan“ i danas je dovoljno samo pritisnuti dugme, kako bi ista bila sporvedena u delo. Iako vrlo mali broj zemalja danas praktikuje smrtnu kaznu kao način eliminacije najtežih prestupnika, ista je pristuna u Americi, kao i u zemljama Azije i Afrike.

Ako ste mislili da su streljanje, električna stolica, vešanje i otrov u venu, najgori oblici koje je ljudski um uspeo da smisli, kako bi uzvratio na neki način pojedincima za njihova nedela, u velikoj ste zabludi. Ne tako davno, koristile su se metode koje su bile daleko stavičnije i izlagale prestupnika teškim mukama. Ovakve smrtne kazne, nisu imale za cilj trenutnu egzekuciju već mučenje istih danima, pre nego što bi im se duša rastala sa telom.

Predstavljamo vam najstrašnije vidove smrtnih kazni koje su se sprovodile širom sveta:

1. GAŽENJE SLONOVIMA – u Africi i Aziji

- Primenjivalo se od antičkog doba pa sve do 18. veka. Naučiti slonove da bez većih poteškoća zgaze čoveka, nije bio veliki problem. poput Hanibala koji je iste iskoristio dok je napadao Rimsku republiku i prelazio Alpe, posebni dreseri slonova su imali zadatak da navedu slonove da pregaze najveće prestupnike toga doba. Ako ste pomislili da je smrt nastupala trenutno, prevarili ste se. Slonovi su vrlo poslušne životinje i uz pravilnu komandu, postepeno su znale da pojačavaju pritisak, koji je nanosio nesnosan bol pojedincu.

2. ČEREČENJE – primenjivalo se sve od Engleske pa do Kine i u Severnoj Africi

- Sam postupak se sastojao iz toga da se osuđenik raskine na 4 strane. Naime, njegove noge i ruke su bile vezane kanapom, koji su zatim upregnute životinje ili ozloglašeni dželati trebali da vuku na sve 4 strane sveta. Suštine je bila da se ljudskom telu nanese nesnosna bol i da nejgovo telo jednostavno odustane od toga da ga drži u jednom komadu. Drugi princip čerečenja je bilo odsecanje udova, koje se obavljalo toliko sporo da je okrivljenik do kraja izvršenja bio već odavno mrtav.

3. ZAZIĐIVANJE

- Da stavljanje u zatvor nije bilo dovljno, pokazuje nam jesno princip zaziđivanja. Naime, osuđeniku se ukidala opcija da vidi svetlost dana, čuje glasove drugih ljudi i ima bilo kakvog dodira sa spoljašnjim svetom tome što se zaziđivao u malom skučenom prostru u kom je bio prepušten svojim mislima, grižoj savesti i konačnoj neizbežnij smrti. Čak i ako ga je posle izvesnog vremena provedenog u ovakvoj situaciji čekalo vešanje ili kolac, veliki broj istih ih nikad ne bi dočekao. Smrt je nastupala i usled nedostatka vazduha, panike i straha.

4. NABIJANJE NA KOLAC

-  Najčuvenija smrtna kazna, nabijanje na kolac bila je pre svega namenjena ženama koje su bile neverne i ubile svog muža zbog ljubavnika. Ovim postupkom kažnjavane su žene u Starom Rimu ukoliko bi se ustanovilo da su prekršile zavet čednosti. Takođe ova smrtna kazna je bila prisutna i u Staroj Grčkoj, Ugarskoj, Kini, Africi, Indiji i Persiji.

Č.K.

All Rights Reserved. | 2009 - 2024. Copyright© Mini STUDIO Publishing Group. | Uslovi korišćenja | Developed by Mini STUDIO Publishing Group