Znaš ono kad pročitaš da nas na Zemlji ima 8,2 milijarde? Deluje precizno, zar ne? Možda čak i zastrašujuće precizno…
Ali naučnici poručuju: nije baš tako. Zapravo, postoji šansa da globalni broj ljudi koje trenutno "računamo" nije ni blizu tačan. Prema istraživanju sa Aalto univerziteta u Finskoj, moguće je da su ruralne populacije u nekim regionima sveta potcenjene i do 84%. Ne četiri. Ne četrnaest. Osamdeset četiri posto.
I to nije samo akademska greška – to je problem koji utiče na sve: od raspodele pomoći i resursa do političkih odluka, klimatskih planova i izgradnje infrastrukture.
Istraživači su analizirali podatke iz 35 zemalja koji se tiču raseljavanja zbog izgradnje brana – i otkrili nešto zapanjujuće: broj ljudi koji je morao da se preseli bio je znatno veći nego što su to pokazivali zvanični podaci. Drugim rečima – baza podataka koja bi trebalo da zna gde, koliko i ko… nije znala.
Ruralne zajednice su često van domašaja savremenih demografskih alata. Satelitski snimci ne prepoznaju krovove u džungli. Popisi stanovništva preskaču sela bez interneta. I ljudi koji “ne postoje na papiru” ipak – postoje. Žive, rade, jedu, koriste resurse.
U doba kada možeš da naručiš kafu aplikacijom iz aviona, još uvek ne možemo sa sigurnošću da kažemo koliko ljudi hoda ovom planetom. I to nije samo fascinantno, već i zabrinjavajuće. Jer ako ne znamo koliko nas je – kako planiramo bilo šta? Kako vodimo ratove, kako pravimo klimatske projekcije, kako delimo vakcine, resurse, pitku vodu?
Ili još brutalnije: koliko ljudi zapravo ignorišemo?
Brojevi izgledaju precizno samo kad ih čitaš sa ekrana. Ali tamo negde, iza statistike i grafika, kriju se milioni koji nisu u računici. I to menja sve – od politike do planete.
Ako ne znamo koliko nas ima, možda je vreme da budemo malo pažljiviji kad govorimo o tome šta sve znamo o svetu.