Postoji jedna stvar koju većina muškaraca redovno praktikuje, ali o kojoj se i dalje priča kao da je državna tajna. Masturbacija – potpuno normalna, zdrava, čak i poželjna. Ali, kako to obično biva, đavo je u detaljima. Nije problem šta radiš, nego kako to radiš.
Statistika kaže da oko 35,9 odsto muškaraca masturbira barem jednom nedeljno. Neki će reći „rookie numbers“, ali poenta je jasna – to je deo svakodnevice. I prema Cleveland Clinic, nema ništa loše u tome. Naprotiv, pomaže kod stresa, sna, pa čak i bola. Drugim rečima – win-win. Sve dok ne preteraš.
Jer, kako upozorava urolog i seksualni edukator Rena Malik, postoji jedna navika koja može da napravi ozbiljan problem – takozvani „death grip“. Ako ime zvuči kao nešto iz MMA sveta, nisi daleko. U pitanju je prejak, agresivan stisak tokom masturbacije. I da, mnogi to rade.
Problem nastaje jer telo nije glupo. Navikne se. Ako konstantno koristiš „hard mode“, organizam počne da očekuje baš taj nivo pritiska da bi uopšte reagovao. I onda dolazimo do nezgodnog momenta – seks više ne deluje dovoljno „jako“.
Rezultat? Situacija gde sve izgleda kako treba, ali završnica kasni ili potpuno izostaje. Ili još gore – telo jednostavno neće da sarađuje.
Stručnjaci ovo nazivaju idiosinkratična masturbacija. Prema Majkl A. Perelman, problem je što takva vrsta stimulacije praktično ne može da se replicira u realnom odnosu. Partnerka nije hidraulična presa – i ne treba da bude.
Posledice mogu biti poprilično frustrirajuće: odložena ejakulacija, slabija reakcija, pa čak i problemi sa održavanjem erekcije. A kad ego dobije šamar u toj zoni – znamo kako to ide.
I sad dolazimo do dela gde svi očekuju magično rešenje. Spojler: nema ga, ali ima logike.
Prvo, treba isključiti medicinske uzroke – ako postoji utrnulost ili nešto slično, to je već posao za lekara. Ako je sve fizički u redu, problem je u navici. A navike se menjaju, ali ne preko noći.
Rešenje koje stručnjaci predlažu zvuči brutalno jednostavno: pauza. Reset. Malo „detoksa“ od sopstvenih ruku. A kada se vratiš na staro, ideš laganije – manje stiska, više osećaja, manje „ajde da završimo“, više „šta se ovde zapravo dešava“.
Drugim rečima, vratiš se na easy mode.
Dobra vest? Telo ume da se vrati u normalu. Loša vest? Moraš malo da se potrudiš i da prestaneš da se ponašaš kao da treniraš za takmičenje.
U eri gde je sve instant i pojačano do maksimuma, nije ni čudo što i telo traži „više“. Ali ponekad je upravo to „više“ ono što napravi problem. I zato, možda je vreme da malo popustiš stisak – bukvalno.