Ako ti je ikada palo na pamet da „kvantitet mora da dovede do kvaliteta“, Miša Badasijan je to testirao do krajnjih granica. I da — platio je cenu.
Ovaj performans umetnik iz Berlina imao je seks sa drugom osobom svakog dana tokom 365 dana, bez pauze, bez „danas mi se ne da“, bez romantizovanja. Projekat se zvao „Save the Date“, a posledice su bile mnogo dublje nego što je očekivao.
Eksperiment je započeo još 2014. godine, ne iz hedonizma, već iz — kako je sam rekao — usamljenosti i osećaja da mu u životu nedostaje emotivna bliskost. Cilj mu nije bio rekord, već odgovor na pitanja o ljubavi, odnosima i praznini unutar LGBTQ zajednice.
U intervjuu za Vice, Badasijan je objasnio da seks vidi kao sredstvo, a ne kao krajnji cilj — način da istraži odnose i sopstvene granice. Drugim rečima: telo je bilo alat, a ne nagrada.
Naravno, reakcije su bile brutalne. Jedni su ga nazivali genijem, drugi bolesnikom, treći su samo ćutali i gledali. Kritike nisu prestajale, ali interesovanje je raslo — jer ljudi vole ekstremne ideje, čak i kada ih javno osuđuju.
Sam umetnik je priznao da je pronalaženje partnera ponekad ličilo na kupovinu u supermarketu, ali je svesno pokušavao da upoznaje ljude i van aplikacija — uživo, staromodno, sa svim rizicima koje to nosi.
Dve godine nakon završetka projekta, Badasijan je otvoreno govorio o posledicama. Priprema je trajala mesecima — fizički pregledi, mentalna procena, razmišljanje o etici i granicama.
Najgori deo? Odbijanje. Kako kaže, dani kada bi ga više osoba odbilo zaredom bili su psihički iscrpljujući i traumatični. Ali cilj je morao da se ispuni — svaki dan.
U razgovoru za HuffPost, priznao je da je projekat doneo i mračnije posledice: emocije su se mešale sa telom, zadovoljstvo je s vremenom gubilo intenzitet, a potreba za jačim stimulansom rasla.
Na kraju, seks je prestao da bude intiman čin, a postao mehanizam.
Ipak, nije sve bilo negativno. Badasijan kaže da je naučio koliko je ljudsko telo osetljivo, ali i snažno, upoznao ljude koji su mu ostali prijatelji i stekao uvide koje drugačije ne bi mogao.
Ali najvažnija lekcija bila je surova: bez granica, čak i zadovoljstvo može da se izliže do praznine.