Postoje franšize koje traju dugo. I postoje one koje deluju kao da su oduvek tu. Fast & Furious spada u ovu drugu kategoriju.
Zato vest da je Vin Diesel potvrdio da će jedanaesti deo biti poslednji ne deluje samo kao još jedna filmska najava — više kao zatvaranje jednog poglavlja koje je trajalo četvrt veka.
Nakon 25 godina, priča o Dominiku Toretu i njegovoj ekipi konačno dobija kraj. I to ne bilo kakav kraj, već onaj koji bi trebalo da zaokruži sve — od prvih ilegalnih trka po ulicama Los Anđelesa do globalnog akcionog spektakla u koji je franšiza vremenom prerasla.
Dizel je ovu vest podelio kroz ličnu refleksiju, priznajući da mu ideja završetka nije laka. Govorio je o osećaju težine koji dolazi kada se nešto što je trajalo toliko dugo približava kraju, ali i o odgovornosti prema publici koja je sve to vreme bila tu. Nije to samo posao, nego projekat u koji su, kako kaže, svi uložili deo sebe.
I zanimljivo je da, uprkos svemu što je Fast & Furious postao — eksplozije, spektakl, nemoguće akcione scene — poslednji deo vraća se onome od čega je sve počelo. Ulične trke. Automobili. Kultura koja je prvom filmu dala identitet i zbog koje je publika uopšte i ušla u tu priču.
To možda i jeste najbolji mogući potez. Jer koliko god da je franšiza evoluirala, njena suština nikada nije bila u tome koliko je scena „veća“, nego koliko je osećaj autentičan.
Poslednji film, koji bi trebalo da izađe 2028. godine, dolazi posle desetog dela koji je već dodatno zakomplikovao priču oko Toreta i njegovih neprijatelja. Očekuje se da će finale povezati sve te linije, uključujući i spin-off projekte koji su u međuvremenu proširili univerzum.
Ipak, ono što je važnije od radnje jeste utisak da se jedna era završava. Fast & Furious nikada nije bio samo o automobilima. Bio je o porodici, lojalnosti i tom specifičnom filmskom svetu gde su pravila realnosti uvek bila malo fleksibilna.
Za generaciju koja je odrasla uz ove filmove, ovo nije samo još jedan nastavak.
Ovo je kraj.