Da li je konačno pronađen lek za preuranjenu ejakulaciju?

Potpuno novi tretman preuranjene ejakulacije zabeležio je izvanredan uspeh u studiji izvedenoj na jednom čoveku, povećavajući vreme njegovog seksualnog odnosa do osam puta...

Međutim, ovde se dobre vesti za sve one koji imaju isti problem završavaju, jer ovaj tretman uopšte nije privlačan, zbog toga što koristi inovativnu metodu koja uključuje stimulisanje penisa putem elektroda u okviru od pola sata po tretmanu, više puta nedeljno tokom dvadeset i četiri nedelje.

Preuranjena ejakulacija predstavlja tešku, neprijatnu temu za brojne ljude. Iako seksualno zdravlje postaje sve manje tabu tema poslednjih decenija, mogućnost zahtevanja pomoći zbog ovog problema u krevetu predstavlja zastrašujuću ideju, ostavljajući brojne muškarce da se bore u tišini. Uprkos tome, između 30 i 40% muškaraca doživeće preuranjenu ejakulaciju tokom svog života, ali u ovoj grupi se nalaze samo oni koji zvanično priznaju da imaju problem.

Čak i u slučaju potrage za stručnom pomoći, tretmani za ovaj problem su veoma ograničeni. Najčešće rešenje ponuđeno za ovaj problem jeste topička anestezija koja čini da prostor genitalilja utrne i dobije manju stimulaciju tokom odnosa, dok samo smanjivanje stimulacije često ne predstavlja dobro rešenje za seksualne aktivnosti. Oralni depoksetin sada predstavlja jedan od svega dva leka koja mogu pomoći u ovoj situaciji, ali on takođe dolazi sa neželjenim efektima i ljudi sa preuranjenom ejakulacijom često moraju ići kod kognitivno-bihevioralnog terapeuta kako bi umanjili njihove simptome.

Sada, libanski doktori pokušavaju da primene alternativni pristup. Nakon prethodnog uspeha tokom upotrebe slične tehnike od strane drugih istraživača, Muhamed Musa i njegove kolege koriste dve površinske elektrode, prikačene na koren i osnovu penisa kako bi stimulisali dorzalni penalni nerv tokom dvadeset i četiri nedelje, identifikujući bilo kakvo poboljšanje u vremenu od penetracije do ejakulacije.

Čovek koji je poslužio kao zamorče bio je u aktivnoj heteroseksualnoj vezi, ali je njegovo prosečno vreme ejakulacije bilo 0,6 minuta. Nakon tri tretmana nedeljno, od kojih je svaki dugačak pola sata, on je dobijao stimulaciju penalnog nerva putem elektroda.

Do dvadeset i četvrte nedelje vreme ejakulacije ovog zamorca povećalo se na 3,9 minuta - šta će poštenoj ženi više, složićete se? – što je ujedno veoma značajno povećanje u poređenju sa početnim vremenom. Čak i nakon finiširanog tretmana, rezultati su nastavili da se poboljšavaju za ovog čoveka, sa dodatnim povećanjem od četiri minuta u 36 nedelji i finalnim rezultatom od 4,9 minuta do šezdesete nedelje što je više nego osmostruko povećanje od baznog vremena.

Studija slučaja sugeriše da neinvanzivna i bezbedna metoda stimulacije može postati validna alternativa trenutnim tretmanima za sve ljude koji pate zbog preuranjene ejakulacije, ali će naravno, biti potrebno daleko više dokaza i ispitivanja pre nego što se potencijalno krene sa njenom kliničkom upotrebom.

Sa uzorkom svedenim na jednog pacijenta i bez kontrole po pitanju zbunjujućih varijabli, postoje mogućnosti da se čitav napredak zasniva na placebo efektu, imajući faktore mentalne veze preuranjene ejakulacije zajedno sa fizičkim u vidu. Dalja istraživanja trebalo bi da uključe i placebo kontrole u većim grupama ispitanika kako bi i ovaj efekat potencijalno odbacio ili istakao kao tretman. Bilo kako bilo, za ovog čoveka, rad libanskih naučnika definitivno u velikoj meri poboljšava seksualni život.

N.Đ.

All Rights Reserved. | 2009 - 2024. Copyright© Mini STUDIO Publishing Group. | Uslovi korišćenja | Developed by Mini STUDIO Publishing Group