Kvantna mehanika je dokazala da se čestice poput atoma ponašaju kao talasi, stoga možemo kreirati atomske lasere koji poseduju koherentne talase materije...
Međutim, u praksi najveći problem predstavlja održavanje ovih talasa materije kako bi oni bili korišćeni u praktičnim aplikacijama. Amsterdamski fizičari omogućili su ovo putem određenih manipulacija baznim konceptom, koji je smešten u osnovi atomskog lasera, takozvanim Boze-Ajntajnovim kondezatom (BEC), dok je vođa tima, Florijan Šrek, objasnio u zvaničnom saopštenju za medije na koji su način to uradili.
„U prethodnim eksperimentima, postepeno hlađenje atoma obavljano je na jednom mestu. U našoj postavci odlučili smo da proširimo korake hlađenja, ne tokom vremena, već u samom prostoru, terajući atome da se kreću prilikom napredovanja kroz uzastopne korake hlađenja. Na kraju, ultra-hladni atomi stižu u samo srce eksperimenta, gde se mogu koristiti za formiranje koherentnih talasa materije u Boze-Ajnštajnovom kondenzatu. Međutim, dok se poslati atomi koriste, novi su već na putu kako bi dopunili BEC. Na ovaj način možemo održavati proces u suštini zauvek“, izjavio je Šrek.
Iako je ideja relativno jednostavna, njeno sprovođenje u praksu je i više nego komplikovano. Čun-Čia Čen, prvi autor studije dodao je: „Pre deset godina, naš tim koji se još uvek nalazio u Inzbruku, otkrio je tehnike koje omogućuju Boze-Ajnštajnovom kondenzatu da bude zaštićen od laserski hlađene svetlosti, omogućujući po prvi put lasersko hlađenje sve do degenerativnog stanja potrebnog za koherentne talase. Iako je ovo bio kritični i prvi korak ka izazovu sa kojim se nauka dugo bori i zasniva se na kreiranju konstantnog atomskog lasera, bilo je takođe jasno da će posebna mašina biti potrebna kako bi se otišlo dalje“.
„Nakon preseljenja u Amsterdam 2013. godine, krenuli smo na put bez povratka, pozajmivši sredstva, u praznoj prostorji, sa timom koji je potpuno samostalno pokrenuo čitav projekat. Šest godina kasnije, u ranim jutarnjim satima Božićnog dana 2019. godine, eksperiment je konačno proradio u praksi. Od tada smo imali ideju da dodavanjem još laserskih zraka možemo rešiti poslednju tehničku poteškoću i odmah je svaka fotografija koju smo izradili predstavljala prvi konstantni BEC talas.“
Nakon kreiranja kontinuiranog Boze-Ajnštajnovog kondenzata, istraživači su odlučili da iskoriste laser za kreiranje stabilnog zraka materije. Ukoliko uspeju da proizvedu laser koji ne samo da može funkcionisati večno, već može proizvoditi i stabilan zrak, njegova primena doslovno ne poseduje bilo kakva ograničenja.
N.Đ.