Astronomi otkrili misterioznu prazninu neverovatnih proporcija

Misteriozna šupljina nepojmljivih razmera pronađena u svemiru ostavila je naučnu zajednicu bez teksta...

Sferna "šupljina" uočena je od strane astronoma između sazvežđa Perseja i Bika, sa dužinom od gotovo petsto svetlosnih godina. Sudeći prema Independent publikaciji, ova šupljina je takođe okružena molekularnim oblacima, odnosno predelima u kojima se formiraju zvezde. Međutim, naučnici i dalje ne znaju zašto je ova praznina uopšte formirana u ovom delu svemira.

Postdoktorski istraživač u Institutu za teoriju izračunjivosti (ITC), pri Centru za astrofiziku, Semjuel Bejli, koji vodi ovu studiju, izjavio je za The Indenpendent na koji su način otkrili da se na površini ovog ogromnog balona već formiraju i nalaze stotine zvezda.

"Za sada imamo dve teorije, ovde se radi ili o jednoj supernovi koja se aktivirala u centru ovog balona i pogurala gas ka spolja, formirajući ono što sada nazivamo Persej-Bik superbalonom, ili nizu supernova događaja koji su se odigrali tokom nekoliko miliona godina i koji su vremenom mogli da kreiraju ovakvu pojavu neverovatnih razmera."

Ovi oblaci izgledaju kao da su kreirani nakon supernova eksplozija, rezultirajući iz istog udarnog talasa, sudeći prema izvorima. Šupljina je pronađena od strane istraživača prilikom proučavanja veličine i oblika molekularnih oblaka u blizini ovih sazvežđa upotrebom 3D mapa. Evropska svemirska agencija lansirala je Gaia opservatoriju u svemir sa ciljem kreiranja preciznih mapa, koje su se već pokazale kao veoma korisni alati astronomima širom sveta.

Prethodno, mape su jedino bile dostupne naučnicima u 2D fotografijama, tako da su nove 3D varijante po prvi put bile u mogućnosti da zapravo vide molekularne oblake u pravom obliku, radije nego u ravnom formatu. Postdoktorski istraživač u Centru za astronomiju, Katarina Cuker, pomogla je tokom vođenja studije zadužene za kreiranje mapa. Ona je izjavila da su bili u mogućnosti da vide ove oblake decenijama unazad, ali zapravo nisu mogli da razumeju njihov pravi oblik, dubinu ili debljinu.

Zbog kreiranja ovih 3D mapa, Cukerova tvrdi da naučnici sada mogu sa gotovo potpunom sigurnošću znati gde se oni nalaze, uz svega 1% nesigurnosti, što znači da je danas daleko lakše posmatrati i razumeti praznine koje se među njima nalaze. Postoje različite teorije o tome na koji se način gas preuređuje kako bi kreirao zvezde, međutim, 3D mape omogućile su upotrebu pravih, odnosno, nesimuliranih fotografija radi upoređivanja teorije i opservacije, što zatim omogućuje tačan uvid u to koja je od teorija zapravo ona prava.

N.Đ.

All Rights Reserved. | 2009 - 2024. Copyright© Mini STUDIO Publishing Group. | Uslovi korišćenja | Developed by Mini STUDIO Publishing Group