Internacionalni tim istraživača zaključio je da svemirska letelica fuzionih potisnika može koristiti vodonični izotop poznatiji kao deuterium, kao glavni izvor goriva...
Njihov direktni fuzioni pogon, detaljno je opisan u nedavno objavljenom radu i šematskim prikazom predstavlja teoretski moguće kreiranje svemirske letelice koja bi putovala neverovatnih 44 kilometara u sekundi, pokrivajući razdaljinu odavde do Neptuna u oba pravca za manje od jedne decenije.
Uprkos tome što nam je električni pogonski sistem napajan sunčevom energijom omogućio da istražimo unutrašnje granice sunčevog sistema, putavanja iza Jupitara zahtevaju ogromna solarna jedra, kako je tim naveo u radu: "Upravo iz ovog razloga, jedino pravo i veliko otrkiće u svemirskim pogonima može biti potisnik baziran na nuklearnom sistemu".
Odgovor istraživača je DFD sistem, razvije u saradnji sa Princeton Plasma Physics Laboratory i Princeton Satellite Systems odeljenjima, sposobnih zajedno za generisanje potisnika i snage za bilo koju letelicu. Ovaj sistem radi na sledeći način - potisnici prvo jonizuju deuterium, ubacujući ga u visoko namagnetisane rezervoare, zatim ga šaljući oko jezgra motora. Potom, nuklearna fuzija unutar jezgra zagreva pogonsko gorivo, izazivajući njegovo širenje u mlaznici, što kako vam je već poznato, stvara potisak.
Istraživači su izračunali da potisnici DFD sistema mogu biti upoređeni sa onima na obećavajućim elektromagnetnim potisnicima visoke snage, ali će zapravo biti daleko efikasniji, omogućujući veće isporuke do samih oboda našeg sunčevog sistema.
Za sada, DFD nije ništa više od konceptualnog dizajna, ali svakako predstavlja još jedan primer moći fuzione energije. Dok određeni naučnici istražuju načine za generisanje praktično beskrajnih količina energije, isti bazni principi mogu nam jednoga dana omogućiti istraživanje spoljnih regiona našeg solarnog sistema.
N.Đ.
